06
subota
listopad
2012
U potrazi za zanimacijom
Dragi moji blogeri 
prvo se ispričavam svima kaj ne odgovaram brzo na komentare, al jednostavno ne stignem zbog škole...
Zahvalila bi vam se svima koji ste mi davali savijete i podršku (prošli post) od srca vam svima hvala... stvarno mi je bilo puno lakše kad sam vidjela da nisam jedina koja je u bedari zbog zaljubljenosti... i kako ste mi vi??? kaj ima kod vas? kod mene ima svašta... evo na primjer smirile su se malo strasti oko zaljubljenosti, a kako bi se totalka smirile tražim zanimaciju :D pa ako netko ima nekakav prijedlog neka ga slobodno napiše 
malo zujim u zadnje vrijeme tak da sam dobila novi nadimak: muhica hehe... rekli su mi prijatelji da imam jako dobre savijete i da bih bila dobar psihijatar, ali pošto nema šanse da se jednog dana time bavim (makar bi to željela) razmišljala sam o tome da otvorim blog di bi me ljudi pitali za savijete... kaj mislite o tome?
i sad bi napisala nešto dubokoumno i puno emocija al jednostavno nemam snage... učim stalno i ne stignem razmišljat ni o čemu.... 
E da raska nam se prijeti da nebumo išli na maturalac, nadam se da će to na kraju i bit tako moj razred je stvarno koma... ima nekoliko cura koje su si tak važne da misle da mogu svima naređivat i žele bit kao kraljice, a ja normalno kakva jesam ja nedam nikom da mi naređuje i stalno se svađamo ;) al jbg ipak je dosta ljudi na mojoj strani jer im ove nadobudne razmažene princezice idu na jetra....
i tak da vas ne zamaram previše...
idem.... :D
komentiraj (10) * ispiši * #
30
nedjelja
rujan
2012
MALO RAZMIŠLJANJA
I tak pišem post jer se moram negdje ispuhati... (bit će pun žalopojki pa ako vam se neda slušat moje jadikovanje slobodno ga preskočite :D)
Neznam jel to sad samo trenutačno tako ili koj Bog al zaljubljena sam... makar se svim silama trudim da nebudem :( zašto???' e pa to nije tako jednostavno za objasnit.... prije dosta vremena upoznala sam jednu osobu koja mi se odma uvukla pod kožu, i užasno mi je postala draga... al nikad nisam mislila da ću se zaljubit u njega... i tako došlo ljeto i sasvim neplanirano se spetljam sa tom osobom... i onda se nastaviš nadati da će nešto biti ali ništa se ne dešava više... ostaješ sama... osjećaš se iskorišteno prvih par tjedana i patiš... sladoled, pa čokolada, pa opet sladoled pa kolači... najedeš se ko debil neki veliki da zaboraviš na sve ali ništa se ne mjenja... onda shvatiš kako je bilo lijepo i kako ti trenutci trebaju ostati u lijepom sjecanju a ne da se sam izbediras zbog njih... onda dode netko drugi, i zaboravis na ovog od prije... makneš se od doma i počneš mislit na nešto sasvim deseto.... sam ne o ljubavi... i onda... prekineš sa osobom koja ti je pomogla da zaboraviš na ovu prije, i ispočetka misliš da nije sve tako crno... da ti treba vremena da razmisliš o svemu i da se malo smiriš i ohladiš od svega... al na kraju ostaju samo sviježe rane koje peku... probaš ih zaliječit ali slučajno prospeš sol po njima i sve postane još gore... shvatiš kolko ti je netko nekad znacio i kako je kukavicki traziti utjehu u drugima dok jos nisi na cisto sa starim osjecajima... JAD, BIJEDA... uzaludan bijeg... ali kada bi barem sve bilo jednostavnije.... kada bi barem svi govorili sve što misle i osjećaju... istog časa stala bi pred njega i rekla mu sve... da je bilo lijepo i da mi fali... i da bi sve ponovila pa makar mi bilo zadnje u životu... osjecam se kao da trazim izlaz u labirintu i svaki put kada ugledam kraj, potrcim prema njemu, izadem van ali me neka cudna sila baci natrag unutra i opet sam na pocetku... bilo je lijepo dok sam vjerovala da ne osjecam nista prema njemu, ali sada kad znam o cemu se radi, jednostavno zelim nestati... nekad kad mi dode odem na veliku pokosenu livadu u blizini kuce i tamo ostanem cijeli dan... treba mi samoca... a onda kad vjetar zapuse zaderem se glasno tvoje ime i pitam se trzneš li se... pitam se da li ti je vjetar donio moje pozdrave? sjecas li me se uopce??? a onda pocne padati mrak, vracam se kuci i odlazim ravno u krevet... cvrsto zagrlim jastuk i zamisljam da si tu.... zamisljam onu noc kada je sve pocelo i pitam se zasto... ZASTO JE TREBALO TAKO ZAVRSITI? i nikad ne dodem do odgovora... ostanem budna cijelu noc ali ne dodem dalje od tvog imena.... jer nekad mi je bilo svetinja a sada je samo bolna uspomena koja trazi nov pocetak....
komentiraj (7) * ispiši * #
29
subota
rujan
2012
Pozdrav!!!!
Evo, ovo je moj novi blog... pisala sam ih mali milijun, ali iz nekog razloga uvijek odustanem... dakle da se predstavim.... moje blog ime neka bude Lu, zašto- pojma nemam... imam 17 godina i bavim se glumom 11 godina... želja mi je jednog dana studirati teatrologiju, ali ako ne uspije zadovoljit ću se i studijem jezika.. 
. neznam kaj da više kažem.... mislim da je ovo dovoljno za prvi post... a sad ljudi, SUBOTA JE, idite van i uživajte (pošto neko mora doma liječit prehladu) i popijte jednu za mene 
komentiraj (2) * ispiši * #
